{"id":3155,"date":"2019-03-25T00:51:29","date_gmt":"2019-03-24T23:51:29","guid":{"rendered":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/?p=3155"},"modified":"2019-03-25T00:55:13","modified_gmt":"2019-03-24T23:55:13","slug":"kratki-dnevnik-noci-svjedoka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/2019\/03\/25\/kratki-dnevnik-noci-svjedoka\/","title":{"rendered":"Kratki dnevnik No\u0107i svjedoka"},"content":{"rendered":"

Kratki dnevnik No\u0107i svjedoka<\/strong><\/em><\/p>\n

Otkad je 2008. prvi put odr\u017eano, ovo posebno bdjenje organizirano je u 29 razli\u010dita grada, a 31 svjedok izlo\u017eio je osobno svjedo\u010danstvo iskustva progona u svojoj zemlji, pred ukupno vi\u0161e od 25 000 slu\u0161atelja.<\/em><\/p>\n

No\u0107 svjedoka osmi\u0161ljena je u okviru francuskog ogranka zaklade\u00a0Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em>, \u010diji nam je predsjednik Marc Fromager pomogao da ga organiziramo na \u201ena\u0161im\u201c prostorima, kako to obi\u010dno formuliramo. Ti su se na\u0161i prostori ovaj put odnosili na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku. Za ovaj prvi put \u010detiri lokacije bile su izazov: Sarajevo, Kotor, Dubrovnik i Me\u0111ugorje. Uz tihu glazbu i procesiju sa svije\u0107ama koje se pale ispred portreta ljudi koji su nasilnom smr\u0107u stradali iz\u00a0mr\u017enje prema vjeri<\/em>\u00a0prethodne godine, u ovom molitvenom bdjenju slu\u0161amo njihove kratke \u017eivotopise te svjedo\u010denja o surovoj stvarnosti koja izla\u017eu osobe koje su osobno pretrpjele progone ili iz prve ruke govore o uru\u0161avanju vjerskih i ljudskih prava tamo odakle dolaze. Takva izvje\u0161\u0107a ne mogu se pro\u010ditati u medijima niti su dostupna o\u010dima javnosti. Nakon \u0161to prisustvuju ovom doga\u0111aju, rijetki su oni koji s njega ne odlaze duboko dirnuti.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Sarajevo, 21. rujna 2018<\/strong><\/p>\n

Postoji obrazac mu\u010deni\u0161tva koji se ponavlja kroz povijest, tog \u010dina svjedo\u010denja ljubavi za Boga do posljednjeg daha, odnosno po cijenu \u017eivota, za nas \u010desto nepojmljiva. Rije\u010d mu\u010denik prijevod je gr\u010dke rije\u010di \u201emartys\u201c u izvornom zna\u010denju \u201esvjedok\u201c. Stoga se ovaj na\u0161 doga\u0111aj i naziva No\u0107 svjedoka<\/em>.<\/p>\n

Mu\u010denik, iz bilo kojeg vremena i prostora, svjedo\u010di za Krista svojim \u017eivotom, nama pre\u017eivjelima koji smo du\u017eni pozorno i ponizno oslu\u0161nuti taj njegov smjeli \u010din poniranja u smrt kao \u0161to oslu\u0161kujemo Isusovo biblijsko svjedo\u010danstvo. Kao \u0161to se Isusova Muka opetovano prikazuje na liturgijskim slavljima, tako i muka ovih ljudi predstavlja presliku onoga \u0161to se Njemu doga\u0111alo. Vje\u010dno podsje\u0107anje na potpuno predanje i stapanje s bo\u017eanskim, neprozirna tajna. Kad \u010ditamo \u017eivotopis bla\u017eenih drinskih mu\u010denica, ne upitamo li se nije li njihovo slobodno prihva\u0107anje smrti ravno samoubojstvu, i za\u0161to su jedna za drugom sko\u010dile kroz prozor da bi potom bile izbodene no\u017eem do smrti? Ne, one nisu izabrale samoubojstvo koje je nijekanje\u00a0 \u017eivota nego dobrovoljnu mu\u010deni\u010dku smrt\u00a0 koja je njegovo prihva\u0107anje u vje\u010dnosti\u2026<\/p>\n

U samom sredi\u0161tu Sarajeva nalazi se katedrala Presvetog Srca Isusova, nacionalni kulturni spomenik BiH. Zdanje \u201eod golog kamena\u201c u neogoti\u010dkom stilu ostaje simbol opstojnosti katoli\u010danstva u ovom gradu jer je broj Hrvata (od kojih su ve\u0107ina katolika) u Sarajevu nakon posljednjeg rata prepolovljen, i sveo se na simboli\u010dnu brojku koja u slu\u017ebenim spisima varira. No, posezanje za statistikama uvijek je alarmantan znak stanja u kojem se odre\u0111ena zajednica nalazi. Ne bi se trebalo oslanjati na brojke nego na stoljetnu ukorijenjenost tih ljudi na ovim prostorima. Njihovo poni\u0161tavanje, preseljavanje, prestrojavanje ili odstranjivanje, odnosno brisanje prljavom politi\u010dkom gumicom opasna je metoda. Raznolikost bi trebala biti dragocjeno bogatstvo na koje se budno motri, a ne razlog za prezir.<\/p>\n

Uostalom, na na\u0161e su bdjenje pozvani svi ljudi, bez obzira na vjersku pripadnost, uklju\u010duju\u0107i i ateiste. U Siriji je smje\u0161ten ekumenski samostan sestre Houde Fadoul, koja je jedan od na\u0161ih svjedoka. Zajedno s jo\u0161 nekoliko drugih samostana osnovao ga je jedan isusovac, otac Paolo Dall’Oglio, \u010dije ime \u010ditamo na samom po\u010detku, u popisu onih koji su oteti i \u010dija je sudbina jo\u0161 uvijek nepotvr\u0111ena. Sve\u0107enici i \u010dasne sestre taoci u svijetu:<\/p>\n

Otac Paolo Dall\u2019Oglio, otet u Siriji 2013.<\/p>\n

Otac Gabriel Oyaka, otet u Nigeriji 2015.<\/p>\n

Otac Jean-Pierre Ndulani, otac Anselme Wasikundi, otac Edmond Bamutut\u00e9 oteti 2012. i otac Pierre Akilimali i Charles Kipasa u srpnju 2017. u Demokratskoj Republici Kongo.<\/p>\n

Sestra Gloria C\u00e9cilia Narvaez Argoty, oteta u Maliju u velja\u010di 2017.<\/p>\n

Proljetni opis samostana smje\u0161tena u sirijskoj pustinji nama mo\u017ee djelovati potpuno nestvarno, a ako u njega povjerujemo, tek futuristi\u010dki za zemlju u kojoj \u017eivimo:<\/p>\n

\u201e\u2026Dolaskom prolje\u0107a, dolinu na\u0161eg samostana prekrila je \u010darobna crvena haljina od maka, a prvi put nakon dugih ratnih godina do\u017eivjeli smo neopisivu radost gledati kako se put prema samostanu puni kretanjem, zbog prisutnosti brojnih obitelji iz Nebeka koje su nam do\u0161le u posjet. Svakog petka primamo stotine posjetitelja. Velika je radost vidjeti kako se kr\u0161\u0107anske i muslimanske obitelji zajedno uspinju da bi primili blagoslov ovog svetog mjesta! Velika je utjeha primiti u posjet mlade muslimane iz Nebeka koji dolaze pokazati \u201enjihov\u201c samostan svojim kr\u0161\u0107anskim prijateljima iz drugih krajeva! Silno je dirljivo kada muslimani prilaze sestrama kako bi im povjerili svoje molitvene nakane! Taj izraz povjerenja u zagovornu ulogu redovnika i redovnica i priznavanje njihovog posebnog odnosa s Bogom duboko nas je dirnuo. To mo\u017ee izgledati idealisti\u010dno, ali iskrenost, jednostavnost i vjerodostojnost tih ljudi za nas su izvor nade u bolju budu\u0107nost\u2026\u201c<\/em><\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div>

Na sarajevskom aerodromu do\u010dekujemo sve na\u0161e goste \u2013 svjedoke tamo gdje su manjina, kao i katolici u Sarajevu, odnosno dijelovima Bosne i Hercegovine \u2013 spomenutu sestru Houdu Fadoul iz Sirije i oca Kirilla Gorbunova iz Rusije. Budu\u0107i da se radi o prvoj No\u0107i svjedoka<\/em> na ovim prostorima, u toj ulozi nastupa i Marc Fromager iz Francuske kao predsjednik francuskog ogranka zaklade Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em>.<\/p>\n

Nakon misnog slavlja koje predvodi kardinal Vinko Pulji\u0107, ulazimo u No\u0107 bdjenja za sve progonjene kr\u0161\u0107ane. \u010cita se najnoviji martirologij iz 2017., popis mu\u010denika koji se objavljuje svake godine. Radi se o sve\u0107enicima i laicima koji su ubijeni zato \u0161to su u \u010dasu smrti odbili odre\u0107i se Krista. Moli se i za otete taoce \u010dija sudbina jo\u0161 nije potvr\u0111ena. Prisutnima se dijele sli\u010dice mu\u010denika na pole\u0111ini kojih se nalazi lijepa Molitva za mu\u010denike<\/em> kojom bdjenje zavr\u0161ava. Od ulaznih vrata prema oltaru sve\u0107enici i laici nose triptihe, po tri slike mu\u010denika \u010dije skicirane \u017eivotne pri\u010de s okolnostima stradanja slu\u0161amo :<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Samaan Shehata<\/strong><\/p>\n

51 godina, izboden no\u017eem od strane islamskog terorista 12. listopada 2017. u Kairu, Egipat. Koptski pravoslavni arhirej iz crkve svetog Julija od Aqfahsa u Gornjem Egiptu bio je u posjetu glavnom gradu u dru\u0161tvu jo\u0161 jednog koptskog sve\u0107enika, oca Baymana Moftaha, koji je tako\u0111er ranjen. Njihov je napada\u010d priznao da se na njih namjerio \u010dim ih je vidio obu\u010dene u odijela koptskih redovnika.<\/p>\n

29 koptskih vjernika ubijeno u Minyi u EGIPTU<\/strong><\/p>\n

tijekom napada na njihov autobus 26. svibnja 2017., dok su putovali na hodo\u010da\u0161\u0107e u samostan svetoga Samuela. Vojnici Islamske dr\u017eave prisilili su ih da iza\u0111u iz autobusa, zahtijevali da se odreknu svoje kr\u0161\u0107anske vjere i prihvate islam. Jedan po jedan, svi su odbili. Me\u0111u njima je bilo djece koja su hrabro odbila odre\u0107i se Krista.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

44 osobe ubijene u dva napada u Egiptu<\/strong><\/p>\n

9. travnja 2017., na Cvjetnicu, u gradu Tanti na sjeveru Kaira a potom u Aleksandriji, u crkvi svetog Marka gdje je misi prisustvovao koptski papa Tawadros II.<\/p>\n

Islamska je dr\u017eava preuzela odgovornost za ove bomba\u0161ke napade, potvrdiv\u0161i svoju odlu\u010dnost da nastavi s napadima protiv \u201esvakog nevjernika ili apostata u Egiptu i \u0161ire\u201c. Papa Franjo koji je nekoliko tjedana poslije posjetio Egipat, izrazio je duboku su\u0107ut \u201e koptskoj Crkvi i cijelom dragom egipatskom narodu. \u201c<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Sestra Ruvadiki Kamundiya<\/strong><\/p>\n

49 godina, silovana i ubijena 22. listopada 2017. u Mutoku, na istoku Zimbabvea, dok je boravila u sveti\u0161tu Svetog Kri\u017ea. Redovnica je bila u\u010diteljica Hartmann House<\/em> u Harareu. Boravila je u Mutoku radi pripreme \u0161kolskog putovanja planirana za nekoliko dana poslije.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Evans Juma Oduor<\/strong><\/p>\n

35 godina, prona\u0111en bez svijesti 22. listopada 2017. u Muhoroniju na zapadu Kenije s ozljedom glave. Nakon \u0161to je preba\u010den u bolnicu, otac Evans je preminuo nekoliko sati poslije, a da nije do\u0161ao svijesti. Spaljeni ostaci njegova automobila prona\u0111eni su 5 km dalje. Ovaj \u017eupnik u \u017eupi Sigomore, u nadbiskupiji Kisumu, javno je branio Luo, etni\u010dku skupinu koju progoni vlast.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Slike se pola\u017eu ispred oltara i pale se svije\u0107e. Lica stradalih mu\u010denika prikazuju se i na projektoru. Meditacija i tiha glazba. Tako je bdjenje osmi\u0161ljeno i tako se odvija.<\/p>\n

Komisija za o\u010duvanje nacionalnih spomenika je prostor oko katedrale proglasila za\u0161ti\u0107enim, kao i katedralu, ali tek u fizi\u010dkom smislu. Ne mogu se dizati vi\u0161ekatnice, zaklanjati pogled ili mijenjati izgled gra\u0111evina. No, u ovom slu\u010daju to gubi na va\u017enosti jer u jednom trenutku naglo i prodorno kroz vrata dopiru zvukovi \u017eive glazbe koja odzvanja na trgu ispred katedrale. Nesklad izme\u0111u onoga \u0161to se doga\u0111a unutar i izvan zidina katedrale nerazmjeran je i naru\u0161ava dostojanstvo zbivanja.<\/p>\n

Tek u tom trenutku mi, prido\u0161li sa strane, mo\u017eemo naslutiti koliko mo\u017ee biti poni\u017eavaju\u0107e biti zaglu\u0161ena manjina u nekoj sredini. Upravo se protiv toga papinska zaklada Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em> ustrajno zala\u017ee. Religija koja je dominantna u Sarajevu jeste islam, ali trebali bismo se samo prisjetiti da u se u sredi\u0161tu grada ne nalazi d\u017eamija nego jedna rimokatoli\u010dka katedrala. Dovoljan razlog za status ponosnog sugovornika u mogu\u0107em me\u0111ureligijskom dijalogu i u svakodnevnom susjedskom razgovoru.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

No, me\u0111ureligijski dijalog nije izvediv na takav na\u010din. Dirljivi govor kardinala Pulji\u0107a i izlaganje na\u0161ih svjedoka o uvjetima u kojima kr\u0161\u0107ani \u017eive tamo gdje su manjina s jedne strane, i preglasna glazba bez \u201eteme i ideje\u201c na trgu ispred katedrale s druge strane nisu na tragu dijaloga. Mo\u017ee li Sarajevo biti \u201eeuropski Jeruzalem\u201c, kakvim ga je pri\u017eeljkivao papa Franjo 2015. na stadionu Ko\u0161evo? Toj definiciji na\u0161a ekumenska udruga za ozdravljenje \u010dovje\u010danstva Maranatha<\/em>, kao i papinska zaklada Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em> svakako te\u017ee. Humano jedinstvo kroz o\u010duvanje razli\u010ditosti jedina je razumna opcija.<\/p>\n

Kada je Maranatha <\/em>2016. organizirala hodo\u010dasni\u010dko putovanje s me\u0111ureligijskim susretima u Bosni i Hercegovini, za ideju vodilju smo uzeli re\u010denicu: \u201eBudu\u0107i da je Sarajevo bio po\u010detna to\u010dka Prvoga svjetskog rata, pri\u017eeljkujemo da postane po\u010detna to\u010dka svjetskog mira!\u201c Koliko god zvu\u010dalo idealisti\u010dno, netko bi se trebao oduprijeti utvarama koje nam zamra\u010duju vidik i uru\u0161avaju tlo pod nogama, pretvaraju\u0107i nas u bezimene i nijeme lutke na koncu koje mo\u017eda pri\u017eeljkuju biti i slijepe i gluhe, pri tome zaboravljaju\u0107i da Bog ipak lije\u010di svaki oblik slabosti. \u010covjek je cjelovit samo kroz ostvarenje lepeze svojih identiteta koji se nadogra\u0111uju jedan na drugi, a ne njihovo ironi\u010dno nijekanje.<\/p>\n

Odlazimo iz Sarajeva sa \u017eeljom da uistinu postane ono \u0161to bi trebao biti i \u0161to se u njemu moglo naslutiti prije ratnih razaranja: novi Jeruzalem.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Kotor, 22. rujna 2018.<\/strong><\/p>\n

U sredi\u0161tu Kotora nalazi se katedrala svetog Tripuna, na \u010dijem je pro\u010delju uklesana godina izgradnje \u2013 1166., jedna od najstarijih u Europi. U IX. je stolje\u0107u jedan kotorski gra\u0111anin od mleta\u010dkih trgovaca otkupio relikvije svetog Tripuna, te financirao izgradnju prvotne crkve. Pri ulasku u katedralu dojmljivo je znati da se ve\u0107 12 stolje\u0107a u njoj nalaze relikvije sveca kojem je odrubljena glava zato \u0161to se pred rimskim vlastima izjasnio kr\u0161\u0107aninom. Jo\u0161 jedna pri\u010da o mu\u010deni\u0161tvu, uz one koje \u010ditamo :<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Syriacus Onunkwo<\/strong><\/p>\n

46 godina, otet i ugu\u0161en 1. rujna 2017. u dr\u017eavi Imo na jugu Nigerije dok je putovao u svoj rodni grad kako bi prisustvovao pogrebu svojeg oca. Njegov su automobil zaustavili naoru\u017eani ljudi koji su se nadali da \u0107e dobiti otkupninu od Crkve u zamjenu za njegovu slobodu.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Joaquin Hernandez Sifuentes<\/strong><\/p>\n

43 godine. Nakon \u0161to je otet 3. sije\u010dnja 2017., njegovo je tijelo prona\u0111eno 10 dana kasnije u pustinji nedaleko od Saltilla u dr\u017eavi Coahuili u Meksiku. Kao sve\u0107enik u \u017eupi Presvetoga Srca Isusova, otac Joaquin je uvijek prosvjedovao protiv nasilja vezana uz trgovinu drogom koja je vrlo ra\u0161irena u ovoj pokrajini. Biskup biskupije Saltillo osudio je ubojstvo rije\u010dima\u00a0:\u00a0\u201e\u017divimo u razru\u0161enoj okolini, u slomljenom dru\u0161tvu, a sve\u0107enici ne \u017eive u skloni\u0161tu.\u201c<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Felipe Carrillo Altamirano <\/strong><\/p>\n

53 godina, ubijen vatrenim oru\u017ejem 26. o\u017eujka 2017. u El Nayaru na zapadu Meksika, dok je upravo slavio nedjeljnu misu. Nadbiskup Guadalajare, kardinal Francisco Robles Ortega, odmah je iskazao ogor\u010denost \u201ezato \u0161to je katoli\u010dki sve\u0107enik opet bio meta zlo\u010dina\u201c. Otac Felipe je zare\u0111en 1989. i bio je odgovoran za mjesnu pastoralnu skrb u Serrani.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Jos\u00e9 Miguel Machorro<\/strong><\/p>\n

55 godina, izboden od strane jednog \u010dovjeka dok je upravo slavio misu u katedrali u Meksiku 15. svibnja 2017. Otac je napadnut ispred oltara, jo\u0161 uvijek ukra\u0161en svojim liturgijskim ornamentima. Ozljedama je podlegao tri mjeseca poslije.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Luis Lopez Villa <\/strong><\/p>\n

71 godina, prona\u0111en zavezan i izboden u svojem \u017eupnom dvoru u Los Reyesu, u dr\u017eavi Meksiko u Meksiku, 6. srpnja 2017. Meksi\u010dka biskupska konferencija osudila je zlo\u010din i val nasilja koji se \u0161iri na sve\u0107enike i redovnike ove zemlje. Otac Luis je 20. ubijeni sve\u0107enik u Meksiku u pet godina. Ova zemlja ostaje najopasnija zemlja na svijetu za sve\u0107enike.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Katedrala je puna i, bez obzira na to \u0161to su Hrvati u Crnoj Gori nacionalna manjina, a ne konstitutivni narod kao u BiH, ljudi su opu\u0161teni, znati\u017eeljni i s velikim zanimanjem i\u0161\u010dekuju po\u010detak bdjenja. Ne trebamo poticati okupljene da pale svije\u0107e ispred slika mu\u010denika jer nam oni sami prilaze. Mons. biskup Ilija Janji\u0107 predvodi misno slavlje.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Kirill govori o polo\u017eaju katolika u pravoslavnoj Rusiji. Najgore su doba kr\u0161\u0107ani pro\u017eivjeli za vrijeme komunisti\u010dke vladavine i brojke njihovih stradalnika su vrtoglave. Danas je druk\u010dije, ali nedostatak poznavanja onoga \u201edrugoga\u201c dovodi do tragikomi\u010dnih situacija gdje pravoslavni Rusi ulaze u rasko\u0161nu katedralu Bezgrje\u0161nog za\u010de\u0107a Presvete Djevice Marije smje\u0161tenu u sredi\u0161tu Moskve i pitaju nije li taj kri\u017e koji je tamo istaknut ipak pogre\u0161no oblikovan. Jo\u0161 jedan primjer nerazumijevanja koje i nas ti\u0161ti.<\/p>\n

Kotor je predivan, drevni, gostoljubivi grad i osje\u0107a se duh me\u0111usobnog po\u0161tivanja. Premda se vjerski i nacionalni identitet ne smiju poistovje\u0107ivati, jedan je nu\u017eno odrednica drugoga kao dio kolektivnog kulturnog pam\u0107enja tamo gdje je dru\u0161tveno okru\u017eenje zatrovano.\u00a0 Ozra\u010dje u Kotoru jo\u0161 nas vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107uje u uvjerenju da je posezanje za zloslutnim statisti\u010dkim podacima uistinu o\u010dajni\u010dki potez koji se izvodi tamo gdje je s unaprijed smi\u0161ljenom namjerom politi\u010dke manipulacije prekinuta svaka mogu\u0107nost komunikacijske veze izme\u0111u pripadnika razli\u010ditih naroda.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Taj turobni zaklju\u010dak odnosi se na Hrvate koji su u BiH konstitutivni, ali paradoksalno svedeni i prisiljeni na obrambeni polo\u017eaj manjine tamo gdje su ugro\u017eeni. Puno je takvih primjera na Bliskom istoku, primjerice, odakle nam sestra Houda Fadoul, poglavarica samostana\/manastira sv. Mojsija Etiopljanina u Siriji prenosi obrazac uspjeha: ekumenska zajednica s izgra\u0111enim odnosom povjerenja s muslimanskim susjedima. Sestre vode \u0161kolu koju poha\u0111a 120 djece, od \u010dega samo njih \u0161estero kr\u0161\u0107anske.<\/p>\n

Odlazimo iz Kotora s osje\u0107ajem zahvalnosti zbog toplog prijama i iskustva koje je nadma\u0161ilo na\u0161a o\u010dekivanja.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Dubrovnik, 23. rujna 2018.<\/strong><\/p>\n

Bez obzira na to \u0161to je smje\u0161tena u sredi\u0161tu Straduna, crkva Male Bra\u0107e izgra\u0111ena je tako da u nju ne dopire buka s prepune jezgre grada. Dubrovnik je omiljeno turisti\u010dko odredi\u0161te, i zbog velikog kulturnog naslje\u0111a, svoju slobodu te\u0161ko mo\u017ee povratiti. Vi\u0161e je ne pla\u0107a kao u pro\u0161losti nego upravo suprotno, sada\u0161nju vrstu okupiranosti pla\u0107aju mu ljudi koji ga posje\u0107uju.<\/p>\n

Crkva je prepuna, i bdjenje je unaprijed pomno organizirano. Misno slavlje predvodi dubrova\u010dki biskup mons. Mate Uzini\u0107. Mladi Dubrov\u010dani nose triptihe, pale svije\u0107e ispred slika onih s kojima ve\u010deras okupljeni na neo\u010dekivan na\u010din osje\u0107aju bliskost. Ovi ljudi, naime, odjednom prestaju biti anonimni likovi iz medijskih izvje\u0161\u0107a koja obi\u010dno zapo\u010dinju rije\u010dima: \u201eDanas je u tom i tom mjestu ubijen jedan (bezimeni) sve\u0107enik\u2026\u201c Ostvaruju se pred na\u0161im osjetilima, dobivaju svoja imena i lica na velikim slikama, o\u017eivotvoruju se, suosje\u0107amo i postajemo svjesni njihova stradanja.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Fra Diego Bedoya <\/strong><\/p>\n

35 godina, ubijen hladnim oru\u017ejem u svojem uredu 10. travnja 2017. u La Victoriji, na sjeveru Venezuele. Franjevac Bijelog kri\u017ea kolumbijske nacionalnosti \u017eivio je u Venezueli vi\u0161e od 15 godina. Bio je odgovoran za prihvatni dom za starije osobe i djecu s te\u0161ko\u0107ama u razvoju. Poznavao je svoje ubojice, dva mladi\u0107a kojima je redovito pomagao.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Pedro Bezerra<\/strong><\/p>\n

49 godina, izboden u svojem \u017eupnom dvoru u Borboremi u Brazilu u no\u0107i s 23. na 24. kolovoza 2017. Otac koji se spremao proslaviti 24 godine sve\u0107eni\u0161tva bio je na du\u017enosti u pastoralnom podru\u010dju Gospe od Karmela dvije godine, gdje je ostavio sna\u017eno svjedo\u010danstvo vjere i dru\u0161tvenog zalaganja.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Diomer P\u00e9rez<\/strong><\/p>\n

31 godina, ubijen na svoj ro\u0111endan u no\u0107i 27. srpnja 2017. u selu Puerto Valdivia u Kolumbiji. Zare\u0111en 2012., ovaj je mladi sve\u0107enik bio vikar u \u017eupi Raudal, \u010detvrti koju su \u010desto posje\u0107ivali borci gerile Nacionalne oslobodila\u010dke vojske. Otac P\u00e9rez bio je u slu\u017ebi evangelizacije u svojoj \u017eupi. Msgr. Jorge Alberto Ossa Soto, koji ga je zaredio za sve\u0107enika, odao mu je po\u010dast zahvaljuju\u0107i Bogu za dar njegova \u017eivota koji je \u201e\u017ertvovao u obavljanju svoje misije\u201c.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>
\n
\n
\n
\n
\n

Otac Abelardo S\u00e1nchez<\/strong><\/p>\n

41 godina, ubijen iz vatrenog oru\u017eja 3. listopada 2017. u Rionegru u Kolumbiji. Bio je sve\u0107enik 10 godina, a \u010detiri je mjeseca radio u \u017eupi Cisneros u Antioquiji, na sjeverozapadu zemlje. Mjesni biskup, mons. Guillermo Orozco Montoya, na misi zadu\u0161nici pozvao je \u201esve vjernike na ujedinjenje u molitvi za mir i pomirenje me\u0111u svima\u201c.<\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Kratki \u017eivotopisi tih mu\u010denika \u010ditaju se na obljetnice njihova stradanja. No, njihova se mu\u010deni\u0161tva ni\u017eu kroz vrijeme i prostor tvore\u0107i cikli\u010dnu krunicu molitve za \u017ertve i njihove ubojice, kao podsje\u0107anje na potrebu na\u0161e osobne predanosti. Ti su ljudi odabrani i izvr\u0161ili su svoje poslanje, preuzev\u0161i na sebe patnje cijele zajednice i obliv\u0161i kri\u017e vlastitom krvlju. Neuni\u0161tivo svjetlo poput lu\u010dica koje palimo pred njihovim slikama i koje nam pokazuje put. Stoga je potrebno prisjetiti se ne samo vremena ili prostora nego onoga \u0161to nas nadvisuje, jer za Boga su to ionako relativne kategorije koje gube svoju linearnost u su\u010deljavanju s Njegovim kri\u017eem.<\/p>\n

Ove godine, osim Pariza, No\u0107 svjedoka odr\u017eana je u drugim gradovima Francuske, Luksemburga i Italije. Nadahnuti ovom inicijativom, drugi uredi, poput onih u \u0160panjolskoj, Nizozemskoj, Filipinima i Ju\u017enoj Koreji, organizirat \u0107e sli\u010dne doga\u0111aje kasnije ove godine.<\/em><\/p>\n

Ovoj se re\u010denici napisanoj po\u010detkom godine, dakle, mogu pridodati jo\u0161 tri zemlje: Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska, bez obzira na to \u0161to Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em> nema svoj ured na ovim prostorima. To smatramo osobnim uspjehom i nastojat \u0107emo osvijestiti va\u017enost ovog doga\u0111aja te ga organizirati i sljede\u0107e godine.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Me\u0111ugorje, 24. rujna 2018.<\/strong><\/p>\n

Nadbiskup Henryk Hoser predvodi misno slavlje, i ako niste na vrijeme u\u0161li u crkvu svetog Jakova, nemogu\u0107e joj je pristupiti. Svjetsko sveti\u0161te, molitva na svim jezicima, najprikladniji i simbolikom pro\u017eet zavr\u0161etak na\u0161ega putovanja. Na bdjenju nam se nadbiskup pridru\u017euje, i prepuna mu dvorana svetog Ivana Pavla II. iskazuje dobrodo\u0161licu burnim pljeskom.<\/p>\n

Zapo\u010dinjemo s onim \u0161to smo mo\u017eda trebali u\u010diniti u svim gradovima u kojima smo bili, s poveznicom izme\u0111u svih mu\u010denika, bez obzira kojem prostoru ili vremenu pripadaju. Naime, slike mu\u010denika postavljat \u0107e se uz unaprijed postavljenu veliku sliku 66 hercegova\u010dka franjevca ubijena tijekom II. svjetskog rata.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Kakva je poveznica izme\u0111u fra Marka Dragi\u0107evi\u0107a iz Izbi\u010dna, sestre Cecilije Grgi\u0107 iz Presna\u010da i oca Joaqu\u00edna Hern\u00e1ndeza Sifuentesa iz sjevernog Meksika koji su \u017eivjeli u tri razli\u010dita vremena na tri razli\u010dita mjesta? Na prvi pogled, promatrano ograni\u010denim ljudskim mjerilima prostora i vremena, nikakva. No, sve troje su u \u010dasu smrti navr\u0161ili 43 godine, imali su iste \u017eivotne pozive, Marko je odveden od oltara nakon \u0161to mu je strgano misno odijelo, tijelo mu je ba\u010deno u neku jamu i nikad prona\u0111eno, tijelo oca Joaquina ba\u010deno je u pustinju i prona\u0111eno naknadno, a ostaci tijela sestre Cecilije prona\u0111eni su u \u017eupnom stanu \u201eu stanju pougljenja\u201c. Sve troje su ubijeni nasilnom smr\u0107u iz mr\u017enje prema vjeri. Misao vodilja s. Cecilije je glasila: ‘Oslanjaju\u0107i se jedino na pomo\u0107 svoga Boga…’<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

U Me\u0111ugorju je veliki broj stranih hodo\u010dasnika koji s pozorno\u0161\u0107u slu\u0161aju izlaganje svjedoka. Uz druge, pridru\u017euje nam se mladi\u0107 iz Izraela koji u vi\u0161e navrata pali svije\u0107u ispred slika mu\u010denika i poti\u010de druge da to rade. To su dirljivi trenuci \u010dija se snaga ne mo\u017ee preto\u010diti u rije\u010di. Jo\u0161 jednom gledamo i slu\u0161amo :<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Adolphe Ntahondereye<\/strong><\/p>\n

preminuo 11. svibnja 2017., \u0161to je bila posljedica zlostavljanja koje je pretrpio za vrijeme otmice i zato\u010deni\u0161tva u Burundiju. Bio je vikar \u017eupe svetog Franje Ksaverskoga u Gatumbi, zapadno od Bujumbure, glavnoga grada zemlje. Oca je iz zasjede otela skupina naoru\u017eanih ljudi 9. travnja, a u zato\u010deni\u0161tvu je proveo 17 dana.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Joseph Simoly<\/strong><\/p>\n

54 godina, napadnut 21. prosinca 2017. u P\u00e9tion-Villeu na Haitiju od strane tri naoru\u017eana \u010dovjeka na motociklu. Kao stru\u010dnjak za marijansku doktrinu, otac je bio \u201enedjeljni vikar\u201c u \u017eupi Svetog Srca u Turgeauu. Bio je vrlo popularan u katoli\u010dkoj sredini u Port-au-Princeu. Posljednjih su godina na Haitiju ubijena tri misionara u sli\u010dnim okolnostima.<\/p>\n

Napad u Quetti u Pakistanu<\/strong><\/p>\n

17. prosinca 2017. za vrijeme nedjeljne mise u metodisti\u010dkoj crkvi na kojoj je bilo okupljeno vi\u0161e od 400 ljudi. Napad je tra\u017eila skupina Islamske dr\u017eave, a ostavio je najmanje osam mrtvih i 30 ranjenih. Kr\u0161\u0107ani predstavljaju oko 1, 6 % od 200 milijuna Pakistanaca, i kao svakodnevne \u017ertve diskriminacije \u017eive u strahu od optu\u017eaba za bogohuljenje, \u010desto pogre\u0161no kori\u0161tenih protiv manjina za rje\u0161avanje osobnih sukoba.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Otac Marcelito Paez<\/strong><\/p>\n

72 godina, \u017ertva napada iz zasjede na Filipinima 4. prosinca 2017., preminuo je nekoliko sati kasnije uslijed nanesenih ozljeda. Kao sve\u0107enik biskupije San Jos\u00e9 na otoku Luzon vi\u0161e od 30 godina, otac Marcelito je bio umirovljen ali nastavio je s pastoralnim i apostolskim radom. Bio je koordinator filipinskih Ruralnih misionara te osiguravao aktivnu kr\u0161\u0107ansku nazo\u010dnost u ruralnim sredinama.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Otac Lucien Njiva<\/strong><\/p>\n

46 godina, ubijen iz vatrenog oru\u017eja u napadu na svoj samostan u Ambendrani u no\u0107i s 22. na 23. travanj 2017. u Antsohihyju na Madagaskaru. Kapucin se isprije\u010dio izme\u0111u napada\u010da i mladog \u0111akona koji je branio samostan. U zadnje se vrijeme u ovoj zemlji doga\u0111aju brojni napadi na samostane ili katoli\u010dke crkve. Prema pisanjima lokalnog tiska, na samostane su u pet tjedana zabilje\u017eena \u010detiri plja\u010dka\u0161ka napada.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Ve\u010deras se, dakle, ovdje prisje\u0107amo i hercegova\u010dkih franjevaca, njih 66 koji su pogubljeni za vrijeme II. svjetskog rata. Spomenut \u0107emo i stradale u jo\u0161 svje\u017eem u sje\u0107anju ratu iz \u201990-ih, sedam sve\u0107enika i \u010dasnu sestru iz Banjolu\u010dke biskupije te dva sve\u0107enika iz samostana u Fojnici. Spona s dana\u0161njim mu\u010denicima je \u017eivotna dob u kojoj su ubijeni i du\u017enost koju su s predano\u0161\u0107u obavljali u opasnim vremenima. Dana\u0161nji i onda\u0161nji mu\u010denici su po svojoj dobi bili vr\u0161njaci. Crte lica usporedive, halje u koje su odjeveni nepromijenjene. Okolnosti su uvijek sli\u010dne, razjarenost zla pred dobrom koje se odbija odre\u0107i Krista. Zlo je kukavica i mora \u017eurno djelovati, poput razularene gomile koja tra\u017ei Isusovu smrt. Ono smjera uni\u0161tavati ovdje i sada, i to ciljano, onoga koga sagleda kao najve\u0107u prijetnju. To ovdje i sada je 1941. u Gora\u017edu, 1945. u Hercegovini, 1992. i 1995. u Banja Luci, 1993. u Fojnici i 2017. u Meksiku, Zimbabveu, Keniji ili Egiptu.<\/p>\n

Stoga im ne trebamo odavati po\u010dast samo na obljetnicu njihova stradanja nego koristiti svaku priliku da ih pobli\u017ee upoznamo i sa strahopo\u0161tovanjem osjetimo muku koju su preuzeli na sebe umjesto nas, i po \u010demu su ostali odabrani kao hrabriji svjedoci koji su u nekom trenutku na nekom mjestu iskora\u010dili nad bezdan kako bi istinu svjedo\u010dili opet i zauvijek umjesto nas\u2026<\/p>\n

.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/span><\/div><\/div><\/div>

Marc Fromager daje panoramski pregled najkriti\u010dnijih to\u010daka na na\u0161em planetu. Ne zaustavlja se samo na Bliskom istoku, za koji se mo\u017ee smatrati stru\u010dnjakom, nego nas vodi dalje, u Kinu i Ju\u017enu Ameriku. Ne \u017eivi u te\u0161kim okolnostima ili ratom opusto\u0161enim podru\u010djima, ali njima itekako svjedo\u010di kao izaslanik Pomo\u0107i Crkvi u nevolji<\/em>, postavljaju\u0107i si te\u0161ko pitanje: \u201e\u0160to bih ja u\u010dinio na mjestu tih ljudi koji imaju tri izbora: odre\u0107i se svoje vjere, umrijeti ili oti\u0107i?\u201c Ovo je zbivanje tako\u0111er svojevrsna promocija njegove nagra\u0111ene knjige prevedene na hrvatski \u201eRatovi, nafta i radikalizam \u2013 isto\u010dni kr\u0161\u0107ani stjerani u stupicu\u201c. Zahvalni smo Marcu Fromageru na vremenu, po\u017ertvovanosti i anga\u017emanu koji nam je s povjerenjem darovao ne bismo li zapo\u010deli s prvom organizacijom ovog ve\u0107 tradicionalnog doga\u0111aja, koji svake godine privla\u010di sve vi\u0161e ljudi, u okviru zaklade Pomo\u0107 Crkvi u nevolji<\/em>, koja se smatra omiljenom papinskom zakladom.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

Pomo\u0107 Crkvi u nevolji je papinska zaklada koja je usredoto\u010dena na pru\u017eanje pomo\u0107i Crkvi svuda gdje su vjernici progonjeni, potla\u010deni ili u potrebi, pru\u017eanjem informacija, molitvom i konkretnim djelima. Utemeljena na Bo\u017ei\u0107 1947. godine, Zaklada je postala papinska 2011. Svake godine odgovora na vi\u0161e od 5 000 zahtjeva za pomo\u0107 biskupa i vjerskih vo\u0111a u oko 140 zemalja: hitna pomo\u0107 za ljude koji bje\u017ee od progona, obrazovanje sjemeni\u0161taraca, tiskanje Biblije i vjerskih spisa, podr\u0161ka sve\u0107enicima i vjerskim osobama u te\u0161kim okolnostima, izgradnja i obnova crkava i kapelica te emitiranje vjerskih programa i pomo\u0107 raseljenima.<\/em><\/p>\n

Davorka Jur\u010devi\u0107-\u010cerkez<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":3144,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_price":"","_stock":"","_tribe_ticket_header":"","_tribe_default_ticket_provider":"","_tribe_ticket_capacity":"0","_ticket_start_date":"","_ticket_end_date":"","_tribe_ticket_show_description":"","_tribe_ticket_show_not_going":false,"_tribe_ticket_use_global_stock":"","_tribe_ticket_global_stock_level":"","_global_stock_mode":"","_global_stock_cap":"","_tribe_rsvp_for_event":"","_tribe_ticket_going_count":"","_tribe_ticket_not_going_count":"","_tribe_tickets_list":"[]","_tribe_ticket_has_attendee_info_fields":false,"footnotes":""},"categories":[71],"tags":[],"class_list":["post-3155","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"geo":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3155","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3155"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3155\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3156,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3155\/revisions\/3156"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3155"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3155"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/maranatha-conversion.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3155"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}